Teorija o vrijednosti ljubavi iz interesa

Ja moram spasiti sve one koji žude za iskrenošću, one koji traže kristalno čist i jak um, one koji teže ka, i one koji već posjeduju čvrsta moralna ubijedjenja, na kraju i one u potrazi za konačnom-vječnom ljubavlju (kako to ja volim da definišem). Isključivo zbog toga, i na kraju zbog velikog interesovanja, te velikog broja molbi posvetio sam se nastajanju davno obećane teorije “PAPIRI”, koju ću prezontovati kroz razgovor koji skoro vodih, baš s jednim od tih molilaca.

-Veoma mi se svidio tvoj skorašnji tekst i izuzetno mi je drago što je neko izrazio želju da javno ukaže na postojanje i širenje ovakvog fenomena, ako se tako može nazvati. Kad sam već spomenuo tvoj skorašnji tekst (istinit) bilo bi mi zadovoljstvo da budem među prvima kojima ćeš iznijeti svoje stavove i svoja mišljenja po ovoj temi. Za to su naravno potrebni odredbeni kvaliteti koji ti itekako posjeduješ.

-Da li se tvoje pohvale odnose na tekst u kojem sam kao prijetnju naveo opšte prihvaćeno načelo kojim se kao jedinim vidom “spasenja”, vode sve ovdašnje mlade djevojke, tačnije udaja iz čistog interesa, ili u našem narodu široko rasprostranjen naziv “UDAJA ZA PAPIRE”?

-Da, da upravo to! Ali, mene najviše zanima uzrok. Uzrok prelamanja ženskog uma i pojavljivanje tada njima svojstvene želje za napuštanjem svega sto je opšte prihvaćeno kao dobro, npr. poštenje, iskrenost…

-Prvo što moraš shvatiti moj dragi prijatelju jeste sljedeće:
“Danas je sve zasnovano,i vrti se oko termina “KORIST” Ovaj aksinom koristit ću kao osnovni i služit će kao temelj svim ostalim pretpostavkama koje ću iznijeti tokom našeg razgovora.

-Drugo, predočit ću ti njihove misle kako bi lakše pojmio ono što slijedi. Tok njihovih misli je sljedeći:

“Ljepota i um svakako će jednog dana iščeznuti, u to sam bar sigurna. Provesti život promatraju njih i živjeti ga bijedno, ili provesti ga u izobilju posmatrajući njegove suprotnosti, bolje je zar ne. Život ispreplitan tugom, jadom, patnjom te konstantnim prenemaganjem, lošije od života raskoši zar ne. Kako se spasti?!!!!” I tada se javlja misao o najlakšem i najjednostavnijem vidu “spasenja”– kvalitetna udaja.

-Dalje, nastanak ovog “umnog oboljenja” dolazi uslijed podlijeganja određenim utjecajima, koje po vlastitom poimanju dijelim u sljedeće 2 grupe:

1)Unutrašnji,
2)Vanjski,

-Unutrašnji-odnosno uticaji duše (kako ih ja volim nazvati), javljaju se kao urođeni, tj. pri samom nastanku jedinke taj nagon (sličan onom za preživljavanje) biva urezan u podsvijesti, te se aktivira protekom određeng vremena, odnosno uslijed djelovanja ili upotrebe “adekvatnog okidača” a kada bih i želio ne bih mogao izmisliti bolji od društva u kojem obitavamo.

Kod djevojaka s ovom vrstom anomalije takođe su zastupljena opšte prihvaćena dobra, ali u znatno manjoj količini, jer ovaj prethodno navedeni nagon uvijek će prevladati, te njihova glavna odlika jeste odlučnost i nemogućnost promjene svog mišljenja.

Predhodno navedeni aksinom kod njih je najizraženiji (jer je urodjen) te u slučaju neispunjena svoje prvobitne namjere (udaje u inostranstvo) postoji mogućnost pristanka (ovaj pristanak je moguć samo u slučaju navršetka kritičnih godina 30) na po njih lošiji, ali ipak prihvatljiv vid “spasenja” odnosno udaje koja nažalost (po njih) ne podrazumijeva “odlazak” ali ipak obezbjeđuje nekakav vid raskošnog života.

-Veoma zanimljivo, ali mene ipak najviše zanimaju ti “Vanjski” uticaji, jer ipak oni su kako mi se čini dosta izraženiji i mnogo više se tiču sviju nas.

-Naravno. U vanjske utjecaje na prvo mjesto stavljam državu, tj nemogućnost države da osigura osnovne životne potrebe, odnosno onu najosnovniju-potrebu i pravo na rad .Ali to pravo na rad uopšte ne prepisujem njima, jer ovdašnje djevojke (žene) izgleda da su se tradicionalno naviknule na “parazitski” vid života, što u suštini znači provođenje čitavog životnog vijeka naslonjene na muževljeva “leđa”.

One potrebu za rad smatraju kao njima ne svojstvenu na kraju i ponižavajuću. Po njihovom poimanju stvari pravo na rad predstavlja čovjekovu obavezu, obavezu da tijekom svog cjelokupnog životnog vijeka, ulagajući svoj umni i fizički napor obezbjedi njima potrebna sredstva za život. Željele su jednakost, dobile su je, ali nikako da je iskoriste.

Sve ovo dolazi uslijed nedostatka obrazovanja (kao sljedećeg vanjskog faktora), koje im je nažalost, ili na sreću (u zavisnosti od jedinke) oduzeto, konzervatizmom roditelja (sljedeći uticaj), koji svjesno ili zbog materijalne nemogućnosti oduzimaju ovu, u svijetu opšte prihvaćenu potrebu.

Taj konzervatizam roditelja zaista je najgori mogući utjecaj. Obrazovanje je potrebno sinu, on će ostati i biti tu uz nas i kada ostarimo, a djevojka, ona će se svakako udati i otići (njihovo poimanje života). Oni na ovaj “način” nesvjesno utiču na formiranje misli i želja koji su predmet mog izlaganja (našeg razgovora).

Zbog toga je obrazovanje najpotrebnije i njega vidim kao jedini vid odbrane od ove opšte pomame (udaje za “papire”), jer tokom obrazovanja svaka “jedinka” stiče nova saznanja s kojima produbljuje svoj um i svakako usljed tog djelovanja ona će drugačije posmatrati život. Samostalno, ulagajući svoj trud ka sticanju istih, ona “logično” nakon toga želi i da ih iskoristi kako bi si obezbjedila potrebna srestva za život.

Ta sada već zrela jedinka odlučit će se na odlazak samo u sledećim slučajevima: usavršavanja, nove poslovne prilike, te u slučaju spoznaje konačne-vječne ljubavi (kako to ja volim da kažem), niukom slučaju ona se neće voditi korišću kao razlogom. Obrazovanjem se takođe gubi “parazitski” način života, iz zbog toga ga navodim kao jedini vid odbrane.

-Dalje, taj konstantni pritisak roditelja uveliko se povećava usljed dolaska drage nam rodbine iz dalekog svijeta, te “ovo” ubrajam u jedan o glavnih vanjskih uzroka. Njihovo bahato razbacivanje teško stečenim kapitalom, kod djevojaka budi osjećaj zavidnosti, te osjećaj mržnje koji se tada manifestuje unutar njih zbog nemogućnosti činjenja istog. One tada postaju svjesne svega što mogu imati, svega što mogu činiti, samo je potrebno preći tu “granicu”. Odlazak je jedino rešenje koje tada vide pred sobom, a koji je najlakši način da se to učini, ako ne udaja, što potvrđuje moj predhodno navedeni aksinom.

-Juli mjesec (mjesec odmora) najbolji je pokazatelj onoga što pokušavam da predočim, te je tada najlakše uočiti sve djevojke sa ovakvim vidom razmišljanja, odnosno 90% ukupne populacije koju poznajemo (tužno, ali istinito). Ostalih 10% ostavljam za spoznaju istinske ljubavi kao razloga javljanja misli o odlasku, ja lično sumnjam u tu mogućnost (ali ipak bih se ogradio).

-Opšta pomama enormnih razmjera nastala je isključivo zbog društva u kojem obitavamo (takođe izuzetno važan faktor). Da li sve što je opšte prihvaćeno kao dobra, zaista i jeste tako (na to ne bih znao dati odgovor) ali mislim da sam iznio većinu mogućnosti usljed kojih nastaju ove nemoralne misli, te sa sigurnošću tvrdim da sam itekako tačno predočio misli (djevojaka) kojima se one vode u tim trenucima odluke.

Siguran sam da neću izazvati bilo kakvu promjenu, zbog toga što se “ovo” toliko duboko urezalo u svijest naroda da mi je to neopisivo odvratno. Očekujem bar jedno “Da ću kod onih koji budu čitali, odnosno onih koji će se “pronaći” izazvati osjećaj srama, to će biti moja sadisfakcija”

Autor: Hariz Tupković