Sjećanje na teočanske heroje: Sabir Bešić i Nadil Saračević – “lavovi iz Teočaka- sinovi Bosne”

U vrijeme obilježavanja značajnih datuma za opštinu Teočak, obilježavanje slamanja neprijateljske ofanzive poznatije kao “Bitka za Bilaliće”, želim nešto napisati o zaboravljenim sinovima Bosne, herojima, u pravom smislu riječi “Lavovima iz Teočaka” rahmetli Sabiru Bešiću i demobilisanom borcu Brigade Nadilu Saračeviću.

Ovakvim tekstovima želim da otrgnem od zaborava značaj i istorijsku ulogu hrabrih boraca Prve teočanske brigade, koja ne smije biti zaboravljena i treba da bude pouka mladim naraštajima kako se voli i brani svoja Domovina.

– Nadporučnik Bešić (Ibrahima) Sabir rođen je 1970.godine u Bešićima, poginuo 10.08.1995.godine u borbama za oslobađanje Vozuće. U jedinicu “kapetana Hajre” na zvorničkom ratištu kao dobrovoljac se prijavio početkom mjeseca aprila 1992.godine. Njegov ratni put teče od borca-diverzanta, komandira izviđačko diverzantskog voda da bi naredbom komandanta Brigade od 24.06.1993.godine bio postavljen na formacijsku dužnost Načelnika ABHO u Komandi brigade.Aktivni je učesnik svih borbenih dejstava na zvorničko-sapanjskoj teritoriji i u gotovo svim borbenim dejstvima na području slobodne teočanske teritorije. Bio je, usuđujem se kazati, i previse hrabar u vrijeme izvođenja napadnih dejstava. Uvijek je išao PRVI! Više puta je teže i lakše ranjavan. I u najtežim trenutcima, kada se ginulo i umiralo, zračio je nekom pozitivnom energijom, pa I tada mogao Vam je vratiti osmijeh na lice- svojim neumjesnim šalama, često I na svoj račun. Takav je bio ON – “naš Sabir”. Ukazom Predsjedništva BiH proizveden je u čin poručnika, posthumno unapređen u čin nadporučnika 1996.godine a dobitnik je I najvećeg vojničkog odlikovanja “Značka zlatni ljiljan”

– Kapetan Saračević (Halima) Nadil rođen je 1964.godine u Glinjima,pripadnik Armije BiH od septembra mjeseca 1991.godine pa sve do kraja rata 22.04.1996.godine, kada je planski otpušten/demobilisan iz Oružanih snaga BiH. U jedinicu “Kapetana Hajre” se takođe priključuje krajem mjeseca maja 1992.godine. U tim prvim ratnim danima, Kapetan Hajro, rahmetli Muji Haliloviću I Nadilu Saračeviću daje na odgovornost zonu odbrane na tada najtežoj liniji u Kovačevićima. Trebalo je urediti položaje, organizovati odbranu, izraditi system vatre I zaprečavanja prilaznih puteva sa ljudstvom bez ratnog iskustva i sa oskudnim naoružanjem i vojnom opremom. Međutim, njih dvojica znali su kako to treba raditi i samo njihovom zaslugom linija u Kovačevićima nikada nije pala, iako su napadi neprijatelja bili gotovo svaki dan. Dolaskom na Teočansko ratište, Nadil ima pa možda ključnu i odlučujuću ulogu na organizovanju konvoja i izvlačenju bošnjačkog naroda iz Janjara,Atmačića, Srednje Trnove I Glinja prema Teočaku. Dalji njegov ratni put nemoguće je opisati iz razloga gdje god se ratovalo – tu je bio ON. Aktivno je učestvovao u svim napadnim i odbrambenim dejstvima u zoni odgovornosti Brigade. Njegova sama pojava “veliki I neustaršivi borac” daje dodatno samopouzdanje I drugim borcima koji jurišaju na neprijateljske položaje ili pak brane liniju odbrane prema Teočaku. U period od 03.08.1993.godine pa sve do kraja rata obavljao je dužnost zamjenika komandanta Četvrtog bataljona.Više puta je teže i lakše ranjavan. Ukazom Predsjedništva BiH proizveden je u čin kapetana a dobitnik je pismenih pohvala I nagrada od komandanta Brigade i neposredno viših komandi.Sa porodicom živi u Glinjima.

Bili su nerazdvojni ratni drugovi i prijatelji. Na dženazi našeg rahmetli Sabira svi smo bili utučeni i tužni. Krajičkom oka gledam Nadila I u njemu vidim veliku bol i žal za izgubljenim prijateljem. Nije skrivao ni suze, suze za svojim prijatelj Sabirom.

Vraćamo se na događaje koji su obilježili “Bitku za Bilaliće” i slom četnika na Bilalićima
Akcija vraćanja linije na velikom Grebenu:

Dana 25.3.1993. godine komandant Brigade je odlučio da 26.3.1993. godine uz podršku pridodate jedinice “Živiničkih Osa” izvrši napad na privremeno zaposjednute objekte Kamenjak, Muslibunar i Veliki Greben.

Napravljen je i plan akcije.
Odluka komandanta Brigade je bila da napad izvrši sa tri pravca:

• Prvi pravac napada bio je Bilalići – Kućine – Kemina kuća – V. Greben;
• Drugi pravac napada bio je Bilalići – Kamenjak – Kemina kuća;
• Treći pravac napada bio je napad iz dubine neprijatelja (ubacivanje jedne grupe pravcem Bešići – Luke, prostor između Velikog i Malog Grebena – Prosjeka).

U ranim jutarnjim satima počeo je napad naših snaga iz pomenuta tri pravca. Vremenski uslovi pružali su našim snagama idealne uslove za prikriven i nesmetan prilaz privremeno zauzetim objektima, tako da je neprijatelj bio iznenađen i zatečen. Grupa sastavljena od iskusnih boraca, pojačana sa jednim vodom iz sastava “Živiničkih Osa”, pod vodstvom Nadila Saračevića i Sabira Bešića uspješno je izvršila obuhvatno dejstvo, došla neprijatelju sa leđa i sa strane, čemu se neprijatelj najmanje nadao. U bliskoj i kratkoj borbi neprijatelju su naneseni ogromni gubici u živoj sili i MTS-u: jedan kamion uništen, tenk oštećen, dva kamiona zarobljena, jedno terensko vozilo zarobljeno, zaplijenjena veća količina naoružanja i municije. Prva i druga grupa uspješno su izvršile postavljen zadatak. Vrlo brzo zaposjednut je objekat Kamenjak, da bi se nakon toga izvršilo spajanje ove dvije udarne grupe. Izvršeno je opkoljavanje Kemine kuće i tom prilikom likvidiran je veći broj neprijateljskih vojnika. Treba napomenuti da je na svim pravcima napada glavnu i odlučujuću ulogu u vraćanju privremeno zaposjednutih linija odbrane imala izviđačko-diverzantska četa Brigade.

U efikasnoj izvedenoj akciji naših snaga neprijatelj je pretrpio ogromne gubitke u živoj sili (poginulo 68 agresorskih vojnika) i MTS-u. Izvučeno je 27 tijela ubijenih neprijateljskih vojnika kao i veće količine naoružanja i municije. Ponovo je uspostavljena linija odbrane pravcem Kamenjak – Veliki Greben, čime je i definitivno slomljena neprijateljska ofanziva «TROKUT».

U provedenoj Potpunoj opertaivnoj takktičkoj analizi ovog borbenog dejstva, učesnici Bitke , komanda 3. Bataljona I Komanda Brigade odali su zahvalnost i pohvalu Sabiru Bešiću i Nadilu Saračeviću za borbeni manevar I uspjeh koji su sa jedinicom napravili, Svi su se složili I usvojili zaključak da bez njih DVOJICE vraćanje neprijateljskih snaga na početne položaje kao i vraćanje linije odbrane na Grebenu NEBI BILO MOGUĆE ili bi bilo moguće uz veće žrtve ….. “Ovo treba pamtiti I nikad ne zaboraviti”

Napomena: Naše snage su pretrpjele određene gubitke. Za vrijeme trajanja neprijateljske ofanzive, u periodu od 20.3. do 26.3.1993. godine poginuli su:

1. Avdić (Muhamed) Mehmed, poginuo 22.3.1993. godine u Lazama,
2. Bešić (Avdija) Ibrahim, poginuo 20.3.1993. godine u Lukama,
3. Bešić (Fetah) Senad, poginuo 26.3.1993. godine na Prosjeki,
4. Bešić (Husejn) Enver, poginuo 23.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
5. Bešić (Numan) Džemal, poginuo 20.3.1993. gdine na Velikom Grebenu,
6. Bilalić (Halid) Almir iz Zvornika, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
7. Bilalić( Behrija) Redžo, poginuo 23.3.1993. godine u Bešićima,
8. Čavalić (Džafo) Bahrudin, poginuo 21.3.1993. godine u Bilalićima,
9. Čavalić (Ohran) Amir, poginuo 23.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
10. Čirak (Avdo) Sadik iz Zvornika, poginuo 26.3.1993. godine na Prosjeki,
11. Hodžić (Selim) Salih, poginuo 23.3.1993. godine u Bilalićima,
12. Hrustanović (Ibrahim) Ago, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
13. Kurtić (Avdo) Asim, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
14. Kurtić (Mustafa) Safet, poginuo 24.3.1993. godine u Bilalićima,
15. Memišević (Redžo) Ševal iz Bijeljine, poginuo 22.3.1993. godine u Bilalićima,
16. Mujčinović (Salkan) Ismet, poginuo 22.3.1993. godine u Starom Teočaku,
17. Nuhanović (Meho) Muhamed, poginuo 21.3.1993. godine na Prosjeki,
18. Omerović (Izet) Ibrahim, poginuo 21.3.1993. godine na Velikom Grebenu,
19. Šabanovski (Kadrija) Nevzet, poginuo 23.3.1993. godine u Centru,
20. Vehapi (Ćazim) Džemajlija iz Zvornika, poginuo 23.3.1993. godine na Prisoju.

Piše: Omer Đedović