Posljednji susret

Na suđenju za zločin počinjen u Lokanju kod Zvornika, svjedoci Tužilaštva BiH su govorili o saznanjima do kojih su došli u vezi sa stradanjem članova njihovih porodica koji su otišli iz Teočaka u julu 1992. godine.

Svjedok Avdo Kahrimanović je kazao da su on i brat bili rezervni policajci u Teočaku. U julu 1992. svjedok je, kako je rekao, saznao da bi 25 osoba trebalo ići za Vitinicu (općina Sapna) da donesu naoružanje za odbranu Teočaka.

Kolona od 120 ljudi, u kojoj su bili svjedok i njegov brat, krenula je iz centra Teočaka. Nedugo zatim, posvjedočio je Kahrimanović, čuo se pucanj te su se razdvojili, i tada je posljednji put vidio brata. Kolona se, kako je kazao, ponovo spojila i krenuli su prema Lokanju. Svjedok je pojasnio da je jedna osoba iz kolone zapucala na dva pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) i jedan je bio ranjen, a drugi mrtav.

“Ja svog brata još nisam našao”, izjavio je Kahrimanović, dodavši da je u dva navrata bila razmjena tijela osoba koje su bile u koloni.

Za zločin počinjen u selu Lokanj optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Manojlović. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, kao i sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade VRS-a, a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Svjedokinja Amira Hasanović je rekla da je njen muž Velid nestao u Lokanju u julu 1992. godine, a bio je u koloni koja je krenula prema Vitinici. Istog dana, istakla je, čula je da su pohvatani svi koji su otišli, a kasnije da joj je muž poginuo. Kako je kazala, njegovi posmrtni ostaci su razmijenjeni.

Treći svjedok Osman Ikanović je također rekao da je njegov brat Džano krenuo prema Vitinici u julu 1992. godine, te da se nije vratio živ. Njegove posmrtne ostatke svjedok je, kako tvrdi, vidio kada je bila razmjena tijela.

Posljednja svjedokinja na današnjem ročištu Nurdina Haračić je kazala da je njen suprug u julu 1992. godine krenuo s jednom grupom prema Sapni, kako bi donio hranu. Naglasila je da su njegovi posmrtni ostaci razmijenjeni, ali da ona tome nije prisustvovala.

Suđenje će se nastaviti 22. januara 2018. godine.

Izvor: detektor.ba