Maksimović i ostali: “Hamajlija protiv uroka”

Na suđenju osmorici optuženih za ratni zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, svjedoci Tužilaštva BiH ispričali su kako su članove porodice koji su stradali u julu 1992. prepoznali na identifikaciji godinu dana kasnije.

Suljo Mujagić je bio zajedno s bratom i ostalim muškarcima kada su 14. jula 1992. u koloni krenuli iz Teočaka prema Zvorniku i naišli na starijeg naoružanog čovjeka, kojem je neko oteo pušku. Kako je pojasnio svjedok, začuo se jauk i pucanj, i nakon toga se kolona razbježala, a onda je on posljednji put vidio brata.

“Poznao sam ga kada je bila razmjena, imao je Seiko sat na ruci, koji je zastao na datumu 16. juli 1992… Imao je rupu na potiljku”, kazao je Mujagić.

Za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992., sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj, optuženi su Goran Maksimović, Ljiljan Mitrović, Slavko Perić, Mile Vujević, Vukašin Drašković, Gojko Stevanović, Rajo Lazarević i Mićo Stevanović.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Perić bio komandant Lokanjske čete Zvoničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Svjedok Besim Nedžibović je kazao da je njegov brat u julu 1992. otišao prema Sapni (općina Zvornik), a da su do njega došle priče da je kolona zarobljena u Lokanju odvedena na rad u rudnik u Srbiju.

“Na razmjeni 1993. godine sam otvorio vreću – bilo je njegovo tijelo, kome je bila odsječena glava. Desna strana lobanje je bila razbijena, a ruke su mu bile vezane kaišem, ali ne njegovim jer je imao svoj na sebi”, istakao je Nedžibović.

Husein Hasanović je ispričao da je njegov sin u ljeto 1992. pošao s kolonom koja je krenula prema Tuzli i da ga je 11 mjeseci oplakivao, dok su neki od njega “uzimali muštuluk” govoreći da je živ i da radi u rudniku.

“Prepoznao sam ga po hamajliji protiv uroka koju mu je nena dala. Kada sam na razmjeni otvorio vreću, tijelo je izgledalo strašno, razbijena lobanja je letala po vreći”, naglasio je Hasanović.

Sadik Mehić je naveo da je brata vidio posljednji put pred polazak kolone iz Teočaka u julu 1992. godine. Kako je kazao, nakon godinu dana je dobio tijelo u fazi raspadanja, koje je prepoznao po odjeći.

Nastavak suđenja zakazan je za 16. april.