Kako se ašikovalo u Teočaku

Kako se ašikovalo u Teočaku u onaj vakat priča Mehmeda Bećića

Mehmed becic

Da je današnja omladina doživjela u onaj vakat što smo moja generacija i ja, tek tada bi vidjeli šta je život i kako se lijepo živjelo. To su bile prve riječi Mehmeda Bećića iz Teočaka, koji nas je upoznao kako se ašikovalo u onaj vakat.

Tako dok smo pili našu tradicionalnu Tursku kahvu Mehmed je počeo svoju priču.. “Davne 1964 godine sam se oženio. Prije se nije išlo na sijela i u kafiće,nego su momci dolazili kod djevojke pod prozor. Tako da ih niko ne vidi. Momak je bio pod prozorom a cura u sobi. I ako je bio snijeg, ostajalo se do kasno u noć, a više puta i do rane zore.

asikovanje-5

Momci i djevojke upoznavali bi se na sjelima i teferičima, gdje bi pričali, ašikovali ili igrali kola. Momak i cura bi se uhvatili u kolo da poigraju ali između njihovih ruku je bila je maramica, tako da se ne bi dodirivali. A ako bi ašikovali, stajali bi odvojeni jedno od drugog bar tri do četiri metra.

Veoma često se dešavalo da se za ljepotu neke djevojke čuje daleko, pa bi momci iz drugih mjesta i sela dolazili vidjeti  tu čuvenu ljepoticu. Ako neko nije želio ašikovati i pričati s određenom osobom jer mu se nije svidjela, to bi izrazio svojom nezainteresiranošću i drskošću prema toj osobi.

Prije su djevojke specijalno za svog dragog provodile mnogo vremena češljajuci pletenice, i praveci lokne kako bi mu bile lijepe. Naravno to nije uopste bilo lahko kao sada, bilo je mnogo teže ali i cjenjenije. Prije su se ljudi manjim stvarima radovali, a danas čini mi se, da nekome i sav dunjaluk daš, ne bi bilo dovoljno.

Ako bi doslo  do  vjenčanja djevojke muslimanke bi najčešće nosile bijelu odjeću, dimije, bluzu, a preko lica crveni veo koji se nazivao duvak. Duvak se skidao samo dok bi djevojka potpisala vjenčani list. Nakon zakonskog vjenčanja, povorka na konjima krenula bi prema kući mladoženje, na čelu bi išao jedan čovjek na konju koji je držao državnu zastavu.

A danas se sve promjenilo pa i nije čudo što je ovako vrijeme. Rekao je Mehmed te dodao Zbog toga i ima ona stara izreka, “Ovim životom hode paše, nit se boje nit se koga plaše“.

Autor: Sejfudin Halilović