Ispovijest momka kojeg je djevojka ostavila zbog ˝Papira˝

Znao je da će ljudi baš zato što je srce njegovo iskidano, biti prema njemu nemilosrdni. Njegovo očajanje bilo je još veće zbog svjesnosti da je potpuno usamljen u svom jadu. Tu količinu tuge i potištenosti nemogućno bješe ne primjetiti. Naprosto je izvirala iz njega i sabijala njegovu dušu slično onim velikim riječnim talasima koji posle ogromnih kiša ruše dotada mirne obale. Isto kao da sam nekakvom nobjašnjivom vezom tih trenutaka bio tako usko povezan s njim pa svaki jecaj njegove duše bih primoran osjetiti i ne želeći to.

-Ljubav, reče to je jedno odvratno osjećanje koje živom čovjeku ne može donijeti ništa dobro. Pa na ovom svijetu ne postoji čovjek kojem bih mogao predočiti svoje razočarenje, ne samo u ljubav nego u život uopšte.

Povučen njegovim riječima, njegovim bolom osjetih iznenadnu potrebu da ovom čovjeku budem potpora i oslonac, jer uzajamna osjećajnost i razumijevanje razlikuje nas od životinja, pomislih.

-Prijatelju, rekoh mu žustro povučen tim nagonom utjehe i saosjećanja. Tvoja nesreća jeste velika, pretpostavljam i osjećam to, ali ti moraš smoći snage i pronaći utjehu. Takvim ponašanjem ti ništa nećeš postići, alkohol će samo produbiti agoniju u kojoj se nalazis.

-Kako i zašto, bjehoše njegove riječi čije značenje odmah svatih. Pa njoj sam poklonio najljepše godine svog života, svoje misli, svoje nade, svoje sve, a ona. Ona je to sve olako odbacila samo zbog moje nemogućnosti ispunjena njenih želja. Ja znam prijatelju da ja nje nisam dosljedan, uvijek sam se plašio toga i to je uvijek kopkalo moju dušu, ali ovo što mi je učinila kažnjivo je i pred bogom i pred zakonom. Shvataš li to! Pa mene je stid a ne nje, nastavi on. Ja ne želim ali moram da se krijem, ona je kriva niko drugi (kad reče ona oči mu postadoše tako sjajne kao da htjede da zaplače). Ti znaš kakvi su naši ljudi, oni su kao životinje, kao oni lešinari kada vide nečije tijelo da se raspada samo se pridruže gozbi. Tako će isto učiniti i sa mojom dušom, a ja ne mogu podnijeti to. Pomoći mi nema.

Pa ona je dovela u pitanje moje osjećaje, nastavi on žustro prepun tuge, ali s dozom ushićenja koje primjetih na njegovom licu što napokon nađe nekom skim može podijeli to što ga je izjedalo. Ej, moje osjećaje, kako je smjela to. Ja znam da je to samo izgovor za tu njenu gnusnu nevjeru što mi priredi. Pa šta može osjećati zaljubljen čovjek rekoh joj, osim privrženosti i vjerovanja u postojanje samo te osobe prema kojoj su ta osjećanja uperena. Ti si za mene najbolje i najljepše stvorenje na ovome svijetu, nešto nepojmljivo što ti riječima ne mogu opisati. Ja ti ne mogu ništa bolje i ništa više dati draga moja. Uzaludne bjehoše moje riječi jer želja za novcem, za boljim životom to je to čime se ona tih trenutaka vodila, reče mi on. Proklinjem ovu državu, ma proklinjem sve, i napokon pusti tu mušku suzu koja je već minutama tokom njegovog govora bola te sanjive oči.

Vidjevši to osjetih bijes i razočarenje u sav ženski rod. Međutim usljed svih tih osjećanja koja su nadirala kroz moje tijelo javi mi se želja za saznanjem. Kopkalo me je sledeće. Sta je tačno uzrok te njegove nesreće, šta je to “ona” uradila pa se čovjek može ovako ništiti i osjećati. Ne mogodoh prećutati pa upita;

-Dragi moj prijatelju, ako te tako mogu sada nazvati, a hoću. Ti mi moraš reći šta je tačno uzrok te tvoje nesreće, pa mnogi ljudi gube i veće ljubavi mada je svakom njegova najuzvišenija, jednostavno moraš mi reći, reci način njenog odlaska, ponovih to odlučno.

-UDALA SE ZA PAPIRE, bjehoše njegove tužne, jedva izgovorene riječi.

I znoj probi i obli moje čelo. Pa kao da sam predosjećao taj uzrok, i toga sam se najviše plašio. To odvratno opšte prihvaćeno načelo koje kao potrebu i jedini spas vide sve ovdašnje djevojke. Tužno, zaista tužno mislio sam. Tada se u meni javila misao da nevjerstvo utoliko nije razlog njegove nesreće koliko način na koji je to učinila i osjetih potrebu stvaranja i objašnjenja nove teorije kako bih spriječio nastajanje ovakvih tužnih ljubavi u skorijoj budućnosti…..

Autor: Hariz Tupković