Brana u Sniježnici 1992-1995

Brana u Sniježnici je, za svaki slučaj, tokom rata bila minirana. Bilo bi stravično ukoliko bi se srušila.

Val visok osam metara krenuo bi prema Ugljeviku i poklopio ga za desetak sekundi. Znajući za to, u Ugljeviku se održavaju protesti i demonstracije.

Istovremeno, četnici bjesomučno navaljuju na branu, ali je ona vješto i herojski branjena. Branili su je Sniježničari, hrabri ljudi, prvoborci Teočanskog kraja. Sniježnica je naselja sa mnogo poginulih. Kad se čulo da je brana u opasnosti, i djeca i starci krenuli su je braniti, čekati pušku pored svojih boraca, ako bi poginuli ili bili ranjeni. Svih dana trajanja četničke ofanzive Seminar poginulo je deset civila i sedam boraca Armije RBiH. Heroji ne ginu lahko. Osim toga, Božija pomoć je najveća.

Pokušali su četnici proći prema brani kroz Jaruge, ali ih je posada jednog brovinga zakovala za zemlju, a onda su ih zatrpale minobacačlije Hajrine brigade. Četnici i Mladić zaboravljaju nešto što je svetinja ljudima teočanskog kraja. U Sniježnici se naime nalazi mezar Kapetana Hajre, i četnici je sigurno nikada neće osvojiti.

Uglavnom, čak je se i UNPROFOR bio uvjerio da je brana minirana i spremna za dizanje u zrak. Bila bi to samo dodatna tačka na opći i uzaludni pomor četnika.

Unutrašnjost Brane

Unutrašnjost Brane

Mnogi misle kako baš Mladićevi stručnjaci iz KOS-a podižu narod u Ugljeviku na demonstracije jer vide kako je bitka za Teočak izgubljena. On će sve pokušati jer bi mu ovaj poraz mogao otvoriti dosije o velikim pogibijama srpske mladosti, poput one na Igmanu ili na Olovu, pa bi se mnogi njegovi poklonici mogli upitati kako je stekao slavu.

Da se na tvrđavi zvanoj Teočak nisu samo lijepili srpski omladinci već i njihovi predpostavljeni govore i slijedeće činjenice.
Tako je naime u februaru 1993. na teočanskom ratištu ubijen pukovnik Milan Jović. Svečanoj sahrani u Trnovi prisustvovao je njegov ožalošćeni prijatelj Mladić.Na Teočaku je kožu ostavio i major Pantić, ratnik iz Vukovara, poznatiji kao Panter. Poginuo je i kapetan Rade, vodeći robijaše iz srpskih kazamata. Na Teočaku su kosti ostavili i mnogi pripadnici Mauzerovih ratnika, niški, krajiški specijalci, nekoliko jedinica iz istočne Bosne, Rumuni, Rusi itd. itd