25. godišnjica pogibije kapetana Hajre: Da si s nama Hajro ost’o bar još koji dan

Prije 25 godine u Nezuku kod Sapne od neprijateljske granate poguinuo je komandant “Prve teočanske brigade” Hajrudin Mešić.

Nakon 210 dana uspješnog ratovanja na zvorničko-teočanskom ratištu ovaj vojskovođa, poznatiji kao Kapetan Hajro, život je izgubio u 33 godini u pokušaju proboja koridora prema opkoljenoj Kamenici. Svo to vrijeme vodio je uspješne akcije u oslobađanju teritorija na području Sjeveroistočne Bosne. Najveći podvig bio mu je zauzimanje teritorije od Laza do Rastošnice kada je Teočak deblokiran i kada je uspostavljena putna komunikacija ka Sapni. Zato se Teočani sa dužnim poštovanjem prisjećaju 30.oktobra priređujući prikladne sadržaje u znak obilježavanja godišnjice smrti ovog heroja.

Dvadesetpet godina nakon pogibije Kapetana Hajre, nažalost, samo se može spekulirati šta bi bilo da je slavni komandant ostao živ. Da li bi bilo genocida u Srebrenici? Naime, Kapetan Hajro je poginuo u pokušaju spajanja njegovih Teočanskih lavova sa jedinicama Nasera Orića u Kamenici kod Zvornika, a da su realizirani njegovi tadašnji planovi tok agresije na BiH bio bi, tvrde historičari, posve drugačiji.

Kapetan Hajro je od aprila 1992. godine, kada je organizirao otpor u teočanskom kraju, pa do tragične pogibije 30. oktobra, spriječio masovne pokolje u majevičkim krajevima. Bosanske patriote predvođene slavnim komandantom suprostavile su se daleko opremljenijem i brojnijem neprijatelju, a njegovi borci će do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma na lokalitetu Teočaka slomiti nekoliko ofanziva Vojske RS i jedinica iz susjedne Srbije te odbraniti svoj zavičaj.

Hajrudin Mešić rođen je 1. januara 1959. godine u Srednjoj Trnovi kod Ugljevika. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u Nezuku u pokušaju proboja ka Kamenici.

Za historiju Bošnjaka i ovaj kraj veoma je bitno da djeca koja 1992.godine nisu bila ni rođena znaju ko su naši heroji i da se ovakvi ljudi nikada ne zaboravljaju.

Vojna priznanja i odlikovanja

Hajrudin Mešić dobitnik je najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i policijskog odlikovanja “Medalja za hrabrost”. Predsjedništvo RBiH 1994.godine odlikovalo ga je ordenom Heroja oslobodilačkog rata, a 1996.godine posthumno je unaprijeđen u čin brigadnog generala. Bio je komandir Policijske stanice u Ugljeviku, potom komandant Teritorijalne odbrane, te osnivač i komandant brigade u Teočaku.